Uspostava komunističke propagande, nadzora i otpora u Dubrovniku 1946. godine: Primjer Opće bolnice Dubrovnik
The Establishment of Communist Propaganda, Surveillance, and Resistance in Dubrovnik in 1946: The Case of General Hospital Dubrovnik
- Prihvaćeno
- 17. 9. 2026.
- Objavljeno
- 1. 10. 2026.
- eLokator
- bd2027-005
- Licencija
- CC BY 4.0
Sažetak
Rad na temelju neobjavljenoga primarnog gradiva iz arhiva stare bolnice u Dubrovniku analizira metode i domete komunističke propagande, indoktrinacije i društvenoga nadzora tijekom ključne, konsolidacijske 1946. Pomoću analize sačuvanih originalnih letaka, proglasa, pjesama i proznih crtica, rad prikazuje kako je Opća bolnica Dubrovnik preoblikovana iz zdravstvene ustanove u politički poligon lokalnih partijskih ćelija i sindikalnih podružnica. Istraživanje mapira ključne propagandne narative poratnoga razdoblja: ritualizaciju masovnih proslava (Prvi svibnja i Dan pobjede), geopolitičku mobilizaciju uslijed Tršćanske krize, privrednu obnovu omladinskih radnih akcija te sustavnu difamaciju Katoličke Crkve. Poseban naglasak stavljen je na mehanizme socijalnoga inženjeringa i uvođenja ozračja straha na radnome mjestu, gdje su se pomoću literarnih i alegorijskih motiva „troskota“, „bolesti“ i „kukavica“ patologizirali i uklanjali neistomišljenici. Konačno, rad dokumentira i oblike pasivnoga otpora bolničkoga osoblja (noćno skidanje plakata), kao i humor te duboke egzistencijalne tjeskobe pojedinca uhvaćenoga u procjepu između službenoga kolektivističkog optimizma i osobne nesigurnosti. Mikrosvijet dubrovačke bolnice tako se potvrđuje kao paradigmatska slika rane poslijeratne Jugoslavije.
Ključne riječi
Opća bolnica Dubrovnik, komunistička propaganda, Agitprop, 1946., Tršćanska kriza, Katolička Crkva, pasivni otpor, socijalni inženjering
Abstract
Based on unpublished primary source material from the archive of the old hospital in Dubrovnik, this paper analyses the methods and reach of communist propaganda, indoctrination, and social surveillance during the crucial year of consolidation, 1946. Through an analysis of surviving original leaflets, proclamations, poems, and prose sketches, the paper shows how General Hospital Dubrovnik was transformed from a healthcare institution into a political training ground for local Party cells and trade union branches. The study maps the key propaganda narratives of the post-war period: the ritualisation of mass celebrations (May Day and Victory Day), geopolitical mobilisation prompted by the Trieste Crisis, economic reconstruction through youth work actions, and the systematic defamation of the Catholic Church. Particular emphasis is placed on the mechanisms of social engineering and the imposition of an atmosphere of fear in the workplace, where dissenters were pathologised and removed through literary and allegorical motifs of “troskot” (couch grass), “illness”, and “cowards”. Finally, the paper documents forms of passive resistance among hospital staff (the nocturnal removal of posters), as well as humour and the profound existential anxiety of the individual caught between official collectivist optimism and personal insecurity. The microcosm of the Dubrovnik hospital is thus confirmed as a paradigmatic image of early post-war Yugoslavia.
Keywords
General Hospital Dubrovnik, communist propaganda, Agitprop, 1946, Trieste Crisis, Catholic Church, passive resistance, social engineering
Preporučeni citat
Car, Antun. 2026. „Uspostava komunističke propagande, nadzora i otpora u Dubrovniku 1946. godine: Primjer Opće bolnice Dubrovnik.” Ban Dvor 2/1: bd2027-005. https://doi.org/10.68268/bd/uc3t72.