Pregledni rad · ONLINE FIRST

Prvotisak latiničnih molitvenika iz 1490: Venecija, Dubrovnik ili Kosinj?

The First Printed Latin-script Prayer Books from 1490: Venice, Dubrovnik, or Kosinj?

Prihvaćeno
24. 8. 2026.
Objavljeno
14. 10. 2026.
Svezak
Ban Dvor — Godina 2, broj 1 (2027.)
eLokator
bd2026-001
DOI
https://doi.org/10.68268/bd/f5ilm1
Licencija
CC BY 4.0
PDF — HRVATSKIPDF — ENGLISH

Sažetak

U radu se obrađuju povijesna saznanja o prvotisku dvaju latiničnih molitvenika dubrovačke jezične provenijencije, koji su korišteni u ženskim dubrovačkim samostanima. Danas imamo sačuvan po jedan primjerak obaju molitvenika, koje treba nazivati ovako: Oficij B. D. Marije (uz koji dolazi i Sedam psalama pokornih) te Oficij sv. Krsta (uz koji dolazi i Oficij sv. Duha). Sačuvani primjerci uvezani su u jednu knjigu, pa se ponekad pogrješno prikazuju kao jedna umjesto kao dvije različite inkunabule – iz iste tiskare. Digitalizirani primjerci dostupni su javnosti na internetskim stranicama Vatikanske biblioteke, ali nažalost nisu cjelovito sačuvani. Nedostaju stranice s mogućim kolofonom i podatcima o mjestu i vremenu tiskanja, pa se već dugo u literaturi pretpostavlja da su otisnuti oko 1490. To je, kao i u slučaju hrvatskoga Prvotiska iz 1483., otvorilo nekoliko prijedloga za moguće mjesto njihova tiskanja: od Venecije, koja se najčešće navodila, do Dubrovnika, predloženoga u novije vrijeme. Danas ih se u literaturi često naziva Prvi tiskani dubrovački molitvenik, što ih ne samo pogrješno interpretira kao jednu inkunabulu, nego i tiskanje u Dubrovniku predstavlja kao najizgledniju znanstvenu činjenicu. U ovome se radu otklanja svaka mogućnost tiskanja latiničnih molitvenika u Dubrovniku. U stručnoj je literaturi potvrđen tiskar papinske oprostnice, pape Siksta IV. iz 1475., na temelju koje Valentin Putanec pogrješno i neutemeljeno određuje mladoga Dobrića Dobrićevića kao tiskara te oprostnice u Veneciji, a posredno i kao tiskara latiničnih molitvenika u Dubrovniku. Pitanje mjesta tiskanja tih molitvenika ostaje otvoreno, ali neke povijesne indicije mogu upućivati na Kosinj i Kosinjsku tiskaru. Takva je mogućnost zasad potpuno na razini radne hipoteze, ali se prema trenutačnim spoznajama pokazuje uvjerljivijom od Venecije.

Ključne riječi

latinični molitvenici iz 1490., Venecija, Dubrovnik, Kosinj, Valentin Putanec, Krištofor Dubrovčanin, Incunabula Croatica, Kosinjska tiskara

Abstract

This paper examines historical findings concerning the first printing of two Latin-script prayer books of Dubrovnik linguistic provenance, which were used in women’s convents in Dubrovnik. Today, one copy of each prayer book survives, and they should be referred to as follows: the Office of the Blessed Virgin Mary (accompanied by the Seven Penitential Psalms) and the Office of the Holy Cross (accompanied by the Office of the Holy Spirit). The surviving copies are bound together in one volume and are therefore sometimes incorrectly presented as one, rather than as two distinct incunabula produced by the same printing house. Digitised copies are publicly available on the website of the Vatican Library, but unfortunately the surviving originals are incomplete. The pages containing a possible colophon and information about the place and date of printing are missing; consequently, the scholarly literature has long assumed that they were printed around 1490. As in the case of the First Printed Croatian Book of 1483, this has given rise to several proposals concerning their possible place of printing: from Venice, most frequently cited, to Dubrovnik, suggested more recently. They are now often referred to in the literature as First Printed Dubrovnik Prayer Book, which not only incorrectly interprets them as a single incunable, but also presents their printing in Dubrovnik as the most plausible scholarly fact. This paper rules out any possibility that the Latin-script prayer books were printed in Dubrovnik. Scholarly literature has established the identity of the printer of Pope Sixtus IV’s papal indulgence of 1475, on the basis of which Valentin Putanec erroneously and without grounds identifies the young Dobrić Dobrićević as the printer of that indulgence in Venice and, indirectly, as the printer of the Latin-script prayer books in Dubrovnik. The question of the place where these prayer books were printed remains open, but certain historical indications may point to Kosinj and the Kosinj Printing House. For the time being, this possibility remains entirely at the level of a working hypothesis, but, according to current knowledge, it appears more convincing than the hypothesis of printing in Venice.

Keywords

Latin-script prayer books from 1490, Venice, Dubrovnik, Kosinj, Valentin Putanec, Christophorus de Ragusio, Incunabula Croatica, Kosinj Printing House

Preporučeni citat